CHLOE

utorak, 08.05.2007.

THE END

Probudila sam se prilično rano-oko 5 sati. Izašla sam na hodnik s namjerom da odem do kuhinje i nešto pojedem, ali od te namjere sam odustala kada sam (opet) čula gotovo nečujno šuštanje plašta, ovaj put sam odlučila sigurno saznati odakle dolazi, pa sam potrčala onim istim putem do stare učionice u kojoj sam bila sinoć. Kad sam ušla u učionicu na trenutak mi se učinilo kao da je u zrcalu zatreperila vatra.
***
˝Ajme, nikad nisam bila ovako nervozna.˝, rekla je Deborah, naime danas je također bio dan izvlačenja Tromagijskih prvaka, iskreno sam se nadala da će Deborah biti među njima, moja razmišljanja je prekinuo Plameni Pehar čija je vatra iz plave promijenila boju u crvenu, iz njega je izletio oprženi komadić pergamenta, a Karkaroff je rekao: ˝Prvak…inja Hogwartsa je…Deborah Watson.˝ Cijeli Hogwarts je zapljeskao, a Deborah i ja smo se zaputile u zbornicu u kojoj smo trebale sačekati ostale prvake i njihove učitelje.
***
Kad sam se vraćala sa Hogwartskog slavlja, na putu do sobe ponovno sam začula onaj isti zvuk, šuškanje. I ovaj put sam krenula za njim, ali nisam ušla u staru učionicu nego sam ostala prisluškivati kraj vrata. ˝Spremam dati život svoj, spreman trpjeti svu bol, spreman služiti gospodaru svom.˝, rekao je promukli glas koji je dopirao iz učionice, a kada sam, nakon nekoliko sekundi, ušla unutra nije bilo nikoga.
***
Kad sam sjedila u parku i razmišljala o onim riječima:»Spreman dati život svoj, spreman trpjeti svu bol, spreman služiti gospodaru svom.»
Jako me zanimalo što te riječi znače…, tada me iz razmišljanja prenula Brooke. ˝Koja je lozinka za ulazak u spavaonicu?˝, pitala me, a meni se u glavi upalila lampica, napokon su mi moždane vijuge proradile. ˝Tako je, lozinka…to je bilo tako jednostavno, a meni nije palo napamet.˝, uskliknula sam i otrčala u mjesečinom obasjan dvorac, a Brooke je samo zbunjeno gledala u mene.
***
Kad sam napokon došla u onu istu, staru učionicu prvo sam se pitala gdje se nalazi ulaz za koji treba lozinka. Tada sam se opet sjetila…Stala sam pred zrcalo i rekla:˝Spremna dati život svoj, spremna trpjeti svu bol, spremna služiti gospodaru svom.˝

Kad sam izrekla one riječi, zrcalo koje je stajalo ispred mene kao da se pretvorilo u vodu i ja sam pomalo nesigurno zakoračila u njega. Tada sam se našla u nekoj velikoj kamenoj prostoriji u čijem je kutu gorjela vatra, pokraj vatre stajao je veliki naslonjač, a odmah do njega bila je jedna pogrbljena ljudska prilika koja je uplašeno govorila:˝U-u-uvjeren s-s-sam da me nije č-čula Gospodaru, p-p-pretpostavljam da nije n-n-ni slušala.˝
˝Pretpostavke mi ništa ne znače, pogotovo ne tvoje pretpostavke, Crvorepe.˝, rekao je hladni visoki glas koji je dopirao iz naslonjača.
Čim sam čula ime CRVOREP, sledila mi se krv u žilama i odmah sam znala tko je u tom naslonjaču.
Pokušala sam izaći iz sobe, ali se prolaz kroz zrcalo zatvorio i ja sam glasno kriknula. U tom trenutku se naslonjač okrenuo, ali na moje veliko iznenađenje u njemu nije sjedio ljigavi, blijedi Voldemort, u njemu je sjedio Voldemort koji je izgledao kao u svojim školskim danima. Lagano se ustao i krenuo prema meni, nisam čekala, odmah sam počela bacati
Sve moguće čarolije na njega. ˝Petrificus Totalus, Omami, Crucio, Imperio…˝, derala sam se ja, ali sve moje kletve su se jednostavno odbijale od njega. Smijao mi se, smijao mi se smijehom hladnim kao ledene sige. Tada sam osjetila ogroman nalet mržnje i viknula sam: ˝Što hoćeš? Što radiš ovdje, ako hoćeš ubiti Harrya, zašto ga jednostavno ne izazoveš na borbu, ali ne, ne veliki lord se skriva i napada s leđa kao kakva kukavica!!˝
˝Lord Voldemort nije kukavica!˝, zagrmio je on, ˝Sectumsempra!˝, viknuo je još jače, a ja sam u istom trenutku požalila što sam mu to rekla jer je čarolija bila toliko jaka da je pogodila svaki dio mog tijela. Krvi je bilo posvuda, a ja sam se od boli srušila na pod.
˝Nisi trebala nastradati, ali sama si kriva˝, rekao je Voldemort, mekšim glasom, a ja sam u tom trenutku, gotovo na svojoj samrti, u očima najizopačenijeg crnog čarobnjaka vidjela trunku ljudskosti.

Evo, ovo je kraj...nema više priče...Chloe je umrla, želja mi je ostati u vašim likovima, kao Chloe nastavit ću pisati ma MV i na Snape Twins, i naravno ostat ću aktivna na forumu. Možda napravim novi blog, ali ne vjerujem...pozzz svima.

|| ...komentiraj... || 9 || ...printaj... || ...#... ||

četvrtak, 29.03.2007.

Prijave...

Mislila sam da će me slijedeći dan učenici obasipati svojim prijavama za Tromagijski Turnir, ali sam se prevarila. I baš kad sam pomislila da će se Hogwarts osramotiti jer nema učenika koji bi se prijavili moj kabinet upala je jedna od one 3 nove učenice. ˝Joj, oprostite što kasnim, izgubila sam se u dvorcu. Došla sam predati svoju prijavnicu za turnir.˝, zadihano je rekla. ˝A kako se ˝zoveš, ako smijem znati?˝, pitala sam.
˝Deborah Watson.˝, rekla je. ˝A jesi li 100% sigurna da želiš ići?˝, pitah ju.
˝Pa naravno da jesam inače se ne bi ni došla prijaviti!˝, rekla je ona samouvjereno i otišla.
Poslije nje su se došli prijaviti još neka 4 Slytherina, nekoliko Rawenclawa i troje Hufflepufa.
***
Nakon večere ravnateljica nam je rekla da još malo ostanemo u Velikoj dvorani jer ima još nešto za objaviti. ˝Danas mi je stigla sova sa još jednom sretnom vijesti.˝, počela je McGonagallica,˝Sutra će te pisati sve završne testove jer ćete ostatak godine provesti u Durmstrangu-cijela škola.˝ Kad su ovo ćuli učenici su počeli vrištati i skakati od sreće, a ni učiteljima nije teško palo.

U Durmstrangu…

Danas smo napokon stigli u Durmstrang, moju bivšu školu. Kad sam opet vidjela onaj veliki park malo me uhvatila nostalgija, ali sam se trgnula kad me Igor Karkaroff, moj bivši ravnatelj, došao pozdraviti. ˝Gospođico Lupin, kakva je?˝, pitao me, a ja sam se u sebi nasmijala njegovom engleskom.
***
Cijeli dan sam provela u šetnji sa Violet i Annom, dok su Brooke i Yasmine razgledale dvorac. Navečer sam pošla u sobu koja je bila namijenjena meni i McGonagallici, ali sam u jednom trenutku začula tiho šuškanje plašta. Krenula sam u tom smjeru, ali sam se malo uplašila jer je u hodniku u koji sam ušla bio mrkli mrak. ˝Lumos.˝, tiho sam promrmljala, a na mom štapiću je zatreperio snop bijele svijetlosti. Nastavila sam slijediti ono šuškanje sve dok nisam došla u neku staru učionicu, osoba koju sam slijedila zasigurno je ušla u tu prostoriju, ali kad sam upalila sve baklje na zidu vidjela sam da u prostoriji nema nikoga. ˝Čudno.˝, pomislila sam, i počela razgledati prostoriju. Unutra je bila hrpa starog, prašnjavog namještaja i isto tako prašnjavih knjiga. Ali ono što je meni privuklo pozornost nisu bile knjige, nego neko zrcalo koje za razliku od ostalih stvari nije bilo prašnjavo. Prvo sam pomislila da je to slavno zrcalo ERISED, ali to nije bilo to, kad sam pogledala u njega nisam vidjela ništa neobično, samo odraz sebe i prostorije.

|| ...komentiraj... || 24 || ...printaj... || ...#... ||

subota, 17.03.2007.

Tromagijski turnir...prvi dio...

Tada su na scenu stupile Brooke i Yasmine. Yasmine je viknula:˝Diffindo!˝, a konopci kojima smo Anna, Violet i ja bile zavezane nestali su. Za to vrijeme Melody i Brooke su mučile Snapea kletvom Cruciatus. Tada su u prostoriju ušli dementori, njih dvadesetak, čula sam neki vrisak, zatim sam se onesvijestila….
Probudila sam se u bolnici, a oko mene je bila hrpa ljudi, bili su tamo: Anna, Violet, Harry, Ron, Brooke, Yasmine, Melody i McGonagallica. ˝Š´o mi se dogodilo?˝, promrsila sam. ˝Reći ću vam samo ako obećate da nećete postavljati dodatna pitanja jer nam i danas dolaze 3 nove učenice i imamo puno posla.˝, rekla je McGonagallica
˝Ma, obećavam.˝, rekla sam ja. ˝Ovako, Severus Snape, bivši smrtonoša, ušuljao se u školu i zarobio gospođicu Granger i gospođicu Gryffindor, jer je preko njih htio doći do vas. A preko vas je namjeravao doći do Pottera i predati ga Znate-već-komu.˝, ispričala mi je McGonagallica. ˝Ali zaš…˝, počela sam. ˝Obećali ste da nećete postavljati pitanja.˝, prekinula me. ***
Madam Pomfrey me otpustila iz bolnice pa sa mogla prisustvovati razvrstavanju novih učenica. ˝Deborah Watson ˝, prozvala je McGonagallica, a cura smeđe kose i zelenih očiju je sjela, zatim je klobuk uzviknuo:˝Gryffindor!˝ Nakon nje na red je došla druga djevojka. ˝Melissa Brown ˝, prozvala je McGonagallica, klobuk ju je proglasio Gryffindorom. ˝Cornelia Sophie Hale˝, Minerva je prozvala i zadnju djevojku, a klobuk je viknuo:˝Slytherin!˝ Ta zadnja djevojka bila je neobična, malo je podsjećala na Veelu, ali to nije bilo moguće, nitko drugi u dvorani nije zurio u nju. Tada je McGonagallica rekla:˝Prije nego što večera bude poslužena moram vas obavijestiti da će se slijedeći mjesec održati Tromagijski Turnir, ovaj put u Durmstrangu.˝ Čak i oni učenici koji su pričali poskočili su i zašutjeli kad je spomenula Tromagijski turnir. ˝I ove godine će sudionike birati Plameni Pehar. Učenici iznad 16 godina koji žele poći u Durmstrang i ubaciti svoje ime u Plameni Pehar svoje će prijavnice predati gospođici Lupin do sutra navečer.˝, nastavila je ravnateljica, ja sam se samo nervozno nasmiješila jer nisam bila obaviještena da će to biti moja dužnost.

|| ...komentiraj... || 23 || ...printaj... || ...#... ||

četvrtak, 01.03.2007.

Scream!

Odmah sam utrčala u hodnik i pokušala shvatiti iz koje je tamnice odlazio vrisak. Dolazio je iz Snapeove bivše tamnice. Prišuljala sam se vratima, a kad sam provirila unutra vidjela sam nešto potpuno neočekivano. Violet i Anna su zavezane sjedile na podu, a ispred njih je sa podignutim štapićem stajao…Snape koji je u bijegu još od Dumbledoreova ubojstva. Nisam mogla vjerovati! Ali to nije bilo sve, Anna je primijetila da stojim na vratima i izderala se:˝Chloe, hvala Bogu što si došla, Snape nas ovdje pokušava...!!˝ Tada je zašutjela jer je vidjela da se Snape okrenuo prema meni i shvatila je da su ona i Violet najvjerojatnije upravo izgubile šansu za bijeg…Snape je uperio štapić u Annu i tiho siknuo:˝Silencio.˝ Zatim se ponovno okrenuo prema meni i rekao:˝Imperio.˝, a ja sam u isto vrijeme viknula:˝Protego!˝, pa se čarolija odbila. ˝Što ti radiš ovdje?˝, pitala sam, gledajući ga pritom svojim najotrovnijim pogledom. ˝Vidim, podjednako ste arogantni kao i vaš ujak. Nemate nimalo poštovanja…Mislim da to zaslužuje kaznu. Incarnaceus.˝, rekao je Snape. Moj štit, prozvan čarolijom protego je s vremenom oslabio pa su se u sekundi oko mene čvrsto obavili Snapeovi konopci. Nisam se mogla ni pomaknuti, a štapić mi je ispao iz ruke, Violet, Anna i ja smo bile potpuno bespomoćne.
Snape uopće nije obraćao pozornost na nas nego je sjeo za stol i počeo izvlačiti misli iz sita sjećanja….Tada je kao grom iz vedra neba Melody umarširala u prostoriju. ˝Pusti ih!˝, rekla mu je zapovjedničkim tonom, a on uopće nije reagirao, samo su mu se usnice izvile u onaj, njegov odvratni, podrugljivi osmjeh. ˝Jesam ti rekla da ih pustiš!˝, vikala je Melody. Tada sam osjetila neko bockanje u leđima. Bila je to Violet koja mi je s leđa u ruke gurala svoj štapić. Uzela sam ga i u tišini nastavila pratiti Snapeov i Melodyn razgovor (Snape je razgovarao-Melody je urlala). ˝…Gospođice Jones da niste Slytherin već bih vas ubio!˝, rekao je Snape, a onaj osmijeh nije skidao s lica. ˝Nemoj molim te..˝, Melody se nije dala smesti, a Snape se i dalje smijao. Pogledala sam prema vratima i tamo vidjela Brooke i Yasmine kako pažljivo slušaju svaku riječ.
˝…vi stvarno mislite da se možete suprotstaviti čarobnjaku poput mene?˝, pitao je Snape
Melody je spustila glavu, ali jasno se vidjelo da se sprema napasti Snapea. Nisam htjela da strada jer Snape je bio mnogo stariji i iskusniji od nje, pa sam naciljala Violetinim štapićem i viknula:˝Omami!˝, ali umjesto Snapea, čarolija je pogodila zid. Okrenuo je prema meni i pritom okrenuo leđa Melody, a ona je odmah iskoristila tu priliku i viknula:˝Crucio!˝, Snape se gotovo istog trenutka počeo previjati od boli…

Štafeta

Evo, ovu štafetu su na mene prenijele Anna, Melody i Violet i ja im na tome zahvaljujem.
Prvo ću napisati 5 stvari koje želim (n)ovoj godini:
- Želim proći godinu s 5
- Želim biti dobra na natjecanju iz kemije
- Želim pročitati 7. knjigu- Harry Potter i Sveci Smrtnici
- Želim nastaviti s pisanjem ovog bloga
- I za kraj želim da i vi nastaviti pisati zanimljive postove kao i dosad i svima vam želim puuuuno inspiracije

Sad ću napisati 6 stvari koje ne znate o meni:
- Idem u 7. razred i imam 13 godina
- Živim u Osijeku
- Samo 2 moje frendice znaju za ovaj blog
- Obožavam čitati, čitam svaku knjigu koja mi dođe u ruke
- Inače imam puuuno frendova i frendica i sa svima se družim
- Jednog dana želim živjeti i raditi u Londonu

I za kraj, štafetu prenosim na: Brooke Black, Daliu Summer, Irmu Delacour i CN. (Na njih prenosim štafetu jer mislim da su one jedine koje ju još nisu dobile).
PS: ZNAM DA SU POSTOVI POSTALI SMRTNO DOSADNI, POTRUDIT ĆU SE DA POSTANU BAREM MALO ZANIMLJIVIJI.

|| ...komentiraj... || 44 || ...printaj... || ...#... ||

četvrtak, 15.02.2007.

Tamnica

˝Napokon!˝, bilo je prvo što sam pomislila kad sam se probudila. Ubrzo su kod mene došle Anna i Violet i zajedno smo se spremale za Hagridovo vjenčanje. Naše sređivanje je potrajalo dobra 3 sata, sve dok sve nije bilo na svojemu mjestu. U 14h smo se spustile u park ispred škole. Zauzela sam svoje mjesto na oltaru, pokraj Harrya..Moram priznati da je vjenčanje bilo pomalo dosadno sve do Partya u Velikoj dvorani, u kojoj se više nisu nalazili domski stolovi nego veliki plesni podij i hrpe hrane i pića. Nakon 3 plamenviskija odlučila sam izaći van na zrak, da se malo otrijeznim. Tada se parkom prolomio vrisak koji je dolazio iz zabranjene šume. Odlučila sam saznati o čemu (komu) se radi, pa sam se pretvorila u jednoroga (animagus sam-za one koji nisu znali) i otrčala u šumu. Nakon nekoliko minuta trčanja zaustavila sam se na nekom proplanku tamo su bila dvojica smrtonoša…i jedna djevojka koju sam prepoznala kao Melody Jones, Slytherinku s pete godine. Pretvorila sam se natrag u čovjeka, i poslušala što je jedan od smrtonoša govorio. ˝Gdje su?!!˝, urlao je. ˝Ne znam!!˝, vrištala je djevojka. ˝Ubit ćemo te ne kažeš li gdje su!˝, rekao je drugi smrtonoša gotovo smirenim glasom. ˝Crucio!˝, viknula je djevojka, a prvi smrtonoša se počeo previjati od bola. Ali ne zadugo jer joj drugi smrtonoša izbio štapić iz ruke. ˝Omami!˝, viknula sam, a drugi smrtonoša pao je na zemlju. Tada sam iza sebe začula 2 glasa kako u isto vrijeme govore:˝Petrificus Totalus!˝, tada je pao i prvi smrtonoša, a osobe koje su bacile čaroliju bile su Dalia i Elsie Summer. ˝Jesi dobro?˝, pitale su Melody. ˝Šta to vas briga, mutnjakuše jedne!!˝, rekla je Melody iznervirano. Poslala sam šokirane i ljute Daliu i Taliu u dvorac da se smire, jer su bile jaako živčane zbog Melodynog ispada, i pitala Melody:˝Što su oni htijeli od tebe?˝ ˝Tražili su neku curu za koju su rekli da bi im mogla sve upropastiti…mislim da se zove Anna.˝, odgovorila je Melody. ˝Jesu još nešto rekli?˝, pitala sam je pomalo šokirano. ˝Jedan od njih je mrmljao nešto da će se prvo riješiti mlađe Grangerice.˝, rekla je Melody prilično nezainteresirano. ˝Hoćeš reći da oni žele ubiti Annu i Violet?!˝, rekla sam histerično. ˝Tako nekako.˝, odgovorila je kratko Melody. Nisam više imala razloga čekati, pa sam odmah pojurila u veliku dvoranu, ali Anne i Violet tamo nije bilo. Zato sam ih pošla tražiti u Gryffindorsku kulu, ni tamo ih nije bilo. A kad sam se spuštala niz stepenice na prvom katu začula sam ženski vrisak koji je dolazio iz hodnika u kojemu su se nalazile tamnice…

|| ...komentiraj... || 17 || ...printaj... || ...#... ||

četvrtak, 08.02.2007.

New students...

Jutros sam se probudila u pola sedam, što je prilično rano za mene. Prijepodne sam provela s Hermione, Harryem i Ronom na kavi u Hogsmeadeu, a poslijepodne sam imala prvašiće kojima je to bio prvi sat letenja na metli. Nakon večere morala sam na učiteljsku sjednicu. Na kraju sjednice ravnateljica je rekla:˝Gospođice Lupin, ostanite malo u zbornici, ostali učitelji mogu ići.˝ Pričekala sam da svi učitelji izađu, a zatim sam pitala ravnateljicu:˝O čemu se radi?˝ ˝Za vas imam dvije vijesti gospođice Lupin.˝, rekla mi je Minerva. ˝Dobre ili loše?˝, pitala sam prilično zabrinuto. ˝Jedna je vrlo dobra, a drugu ćete morati prihvatiti, htjeli vi to ili ne.˝, rekla je ona. ˝Recite mi onda, prvo lošiju vijest.˝, rekla sam. ˝Uredu, lošija vijest je da ćete vi držati dopunsku nastavu iz čarobnih napitaka, jer je naš sadašnji učitelj to odbio, a vi ste kao školovani auror najkvalificiranija osoba za taj posao.˝, odgovorila mi je. ˝Pa ta vijest i nije tako loša, istina, u školi nisam voljela napitke, ali su mi dobro išli. A kako glasi dobra vijest?˝, izgovorila sam u jednom dahu. ˝Dobra je vijest da će se Hagrid i Madam Maxime, ravnateljica Beauxbatonsa vjenčati.˝, rekla je Minerva, ovaj put s osmijehom na licu. ˝Pa to je stvarno odlična vijest!˝, rekla sam sretno ja. ˝Čekajte, nisam još gotova. Gospodin Harry Potter i gospodin Ron Weasley će biti Hagridovi kumovi, a vi i gospođica Hermione Granger ćete biti njihove pratilje, zato vam je bolje da uskoro nađete haljinu, jer vjenčanje je za samo 5 dana. Sada možete ići, laku noć.˝, rekla je ona. ˝Laku noć i vama.˝, odvratila sam ja, pritom razmišljajući gdje ću kupiti haljinu.

Slijedeći dan...

Vani je bilo toplo i sunčani. Učenici su bili u Hogsmadeu, a mi, učitelji smo se bavili pripremama za Hagridovo vjenčanje koje se trebalo održati u parku ispred Hogwartsa. Anni i Violet se nije dalo ići u Hogsmeade pa su mi ostale pomagati. Naš posao bio je ukrasiti park bijelim i žutim ružama. To ukrašavanje i nije baš dobro prošla jer je Peevs srušio svaku ružu koju bismo mi postavile, tako da smo imale duplo više posla. Kada smo napokon završile sjetile smo se da još moramo naći haljine za vjenčanje, pa smo letiprahom ˝otputovale˝ u Zakutnu ulicu. Nakon dužeg razgledavanja Violet se odlučila za svijetlo ružičastu haljinu, Anna za svijetlo plavu, a ja za crnu. Kad smo vratile u Hogwarts odmah smo skrenule u Veliku dvoranu za večeru i prije nego što smo svi počeli jesti McGonagallica je ustala i rekla:˝Danas nam dolaze novi učenici, molim vas da se pristojno ponašate i da im svima zaželite toplu dobrodošlicu.˝ Izašla je iz dvorane i nakon 5 minuta se vratila sa grupicom učenika koji su izgledali pomalo prestrašeno.
˝Melody Chloe Jones˝, rekla je McGonagallica. Melody je samouvjereno sjela…nije prošlo ni 3 sekunde, a klobuk je uzviknuo:˝Slytherin!˝ Svi su zapljeskali osim Gryffindora.
˝Brooke Black!˝, rekla je McGonagallica, a klobuk je uzviknuo:˝Gryffindor!˝
˝Jel to ona rekla BLACK?!˝, pitala je tiho Anna, ali joj nisam stigla odgovoriti jer je McGonagallica nastavila s prozivanjem učenika. ˝Yasmine Rodgers!˝, rekla je. Cura je prestrašeno sjela, a nakon dužeg razmišljanja klobuk je viknuo:˝Rawenclaw!˝, cijela dvorana je zapljeskala.

Nakon toga su ostale još samo 2 cure. ˝Dalia Summer!˝, reče Minerva, a klobuk je opet viknuo:˝Rawenclaw!˝ Napokon na red je došla zadnja cura. ˝Elise Summer˝, prozvala ju je, a klobuk je nakon petominutnog razmišljanja stavio u Rawenclaw…tek sam nakon nekoliko minuta shvatila da su Dalia i Elise blizanke.
***
Nakon večere trebala sam se naći s Violet i Annom u Sobi potrebe, a dok sam tamo jurila kao muha bez glave udarila sam u nekog. Cura mi se odmah počela ispričavati, a zatim se predstavila:˝Ja sam inače Brooke Black.˝
˝Ja sam Chloe Lupin, i žuri mi se, ali prije nego što odem, moram te nešto pitati.˝, rekla sam joj brzo. ˝Samo izvoli˝, odgovorila je. ˝Jesi li ti u rodu sa Siriusom Blackom?˝
˝Da jesam…on mi je otac, ali saznala sam za njega tek nakon što je umro.˝, rekla je Brooke tiho. ˝Hvala…mislim…žao mi je, i ja sam ga poznavala. Rado bih još razgovarala, ali sad stvarno moram ići jer kasnim.˝, rekla sam joj pomalo smušeno i počela trčati prema 7. katu…

P.S. Brooke Black i Yasmine Rodgers su inače moje frendice u privatnom životu-jedine koje znaju za ovaj blog.

|| ...komentiraj... || 25 || ...printaj... || ...#... ||

četvrtak, 01.02.2007.

Nothing to say

Točno u 22h nacrtala sam se ispred portreta Debele dame, tamo su bile i Anna i Violet. Obišle smo gotovo pola dvorca i baš kad smo pomislile da nikoga nećemo naći začule smo onaj poznati glas. ˝Vidim, večeras si dovela društvo, Chloe.˝,rekao je. ˝Što ti radiš tu Malfoy?!˝, izderala se Violet. ˝Nije li to mlađa Grangerica?˝, pitao je i nacerio se.˝Što je u tome smiješno, Draco?˝, izderala sam se ja. ˝Zgodna si kad se ljutiš…˝, počeo je. ˝Draco! Prekini!˝, prekinula sam ga. ˝Što ti radiš ovdje, gade, ljigavi?˝, sad se Anna derala. ˝Pansy me skoro prisilila da dođem, a što se to tebe tiče, Grifyindor?˝, rekao je, a pritom je okretao očima kao da se dosađuje. ˝Naravno, ti bi sve napravio za svoju najdražu Pansy!˝, rekla je Violet sarkastično. ˝Pa, zapravo i ne.˝, rekao je i odmjerio me od glave do pete. ˝Gadiš mi se Malfoy.˝,rekla sam kratko. ˝Malfoy, zašto to radiš Chloe?˝, pitala ga je Violet začuđujuće smireno. ˝Pa što joj radim?˝, pitao je i napravio zbunjenu facu. ˝Ti dobro znaš da ona voli Harrya, a ne tebe.˝, ubacila se Anna, i pritom je pogledala Draca svojim najotrovnijim pogledom. ˝Taj Potter, uvijek je on bio u središtu pozornosti, a sad mi je i curu oteo!˝, rekao je prilično ljuto. I baš kad je Draco završio rečenicu dogodilo se nešto što je za mene, Annu i Violet bilo potpuno neočekivano…Pojavio se Harry. Mirno se ušetao u hodnik i rekao:˝A od kada si ti to ljubomoran na mene, Malfoy?˝ ˝Uvijek si ti bio taj u središtu pozornosti, uvijek!˝, odgovorio mu je Draco, a pritom je lagano izvlačio štapić iz pelerine. ˝Harry, što ti radiš ovdje?˝, pitala sam zabrinuto, iako sam duboko u sebi bila sretna što je tu. ˝Pokušao sam te upozoriti, ali netko presreće sove.˝, rekao mi je. ˝Pa na što si me pokušao upozoriti?˝, pitala sam ga. ˝Pa ovaj ovdje te pokušava ubiti!˝, izderao se Harry. ˝Ili ćeš biti sa mnom ili nećeš s nikim. Biraj Chloe!˝, ponovno se nacerio Draco. ˝Malfoy, ti si lud.˝, rekla je Violet. On joj na to nije ništa odgovorio, samo se izderao:˝Omami!˝. Crvene iskre su poletjele prema Violet i ona je bez svijesti pala na pod.
Tada se kao grom iz vedra neba u prostoriju ušetala Pansy Parkinson. ˝Što ,dovraga, ti radiš ovdje?˝, iznervirano je viknuo Draco i uperio štapić u nju. ˝Došla sam vidjeti tvoju i Potterovu borbu.˝, odvratila mu je Pansy svojim uobičajeno, umišljenim glasom. ˝Petrificus Totalus!!˝, izderao se Draco, bio je ljut, čarolija je bila prejaka pogodila je i Annu. Ona i Parkinsonica su ukočene kao daska pale na pod. Zatim je uperio štapić u Harrya, tako stajao nekoliko sekundi, počeo ga spuštati, ali je iznenada viknuo:˝Omami!!˝, crvene iskre su ponovno poletjele, a Harry je kao i Violet, bez svijesti, pao na pod. ˝Čini se da smo ostali samo ti i ja, Chloe.˝, rekao mi je. ˝I što ćeš sad, i mene omamiti?!˝, sad sam ja bila sarkastična. ˝Što ti misliš tko si ti? Misliš da možeš omamiti cijeli Hogwarts, a zatim ubiti mene?!!˝, izderala sam se na njega. Nekoliko trenutaka stajao je zamišljeno, a zatim rekao: ˝Ne, neću te omamiti, ali ću zato napraviti nešto drugo…˝ ˝Draco, molim te, izgubi se iz Hogwartsa, ovdje ti nitko učinio ništa loše, ali ja ću te UBITI, ako odmah ne odeš.˝, rekla sam što sam smirenije mogla. Tada mi se približio i rekao:˝Idem, ali ne smatraj ovo predajom. Potter i a ćemo se kad-tad sresti i u toj borbi pobijedit će samo jedan…To ću biti ja! Zbogom!˝, rekao je, zamahnuo štapićem i otišao, a ja sam protu čarolijom oslobodila Harrya i Violet iz omamljenog, a Annu iz ukočenog stanja. Pansy sam ostavila ukočenu i rekla joj neka to smatra kaznom. Harry, Anna Violet i ja sjeli smo u moj kabinet i svi u isti glas rekli:˝Ovo je bila duga noć!˝

|| ...komentiraj... || 11 || ...printaj... || ...#... ||

petak, 12.01.2007.

Bolničko krilo...

Ujutro me probudio Peevs koji je glasno kriještao na hodniku. Nije mi bilo dobro, imala sam temperaturu i osjećala sam tupu bol u posječenoj ruci. Ustala sam se i otišla do bolničkog krila. Madam Pomfrey mi je rekla da ću dan provesti u bolnici. Još sam razmišljala o onome što mi se dogodilo sinoć. Trebala sam s nekim razgovarati, pa sam poslala poruku Violet: Odmah poslije nastave dođi u bolničko krilo, moramo razgovarati, povedi i Annu, hitno je! ChloeOčekivala sam ih tek oko 4h poslijepodne, ali Violet i Anna su došle za vrijeme ručka. ˝Snow mi je donijela poruku, nisam mogla toliko čekati, pa smo odmah došle.˝, rekla je Violet. ˝O čemu se radi?˝, pitala me Anna. ˝Saznala sam tko mi je napravio ono sinoć˝, odgovorila sam tiho. ˝Tko? Pansy? Znala sam da ona ima svoje prste u tome!˝, počela je vikati Violet. ˝Ne, nije Pansy. Bio je to Draco.˝, šapnula sam. ˝Draco? Malfoy? Kako je, dovraga, on došao ovdje?˝, pitala je Anna zbunjeno. ˝Ne znam ni kako, ni zašto.˝, odgovorila sam joj. ˝Jučer sam naišla na njega u dvorcu, mislim da je došao zbog Pansy˝, rekla sam i prepričala im cijeli naš susret. N kraju priče Violet mi je tiho rekla:˝Sad moramo ići, doći ćemo do tebe poslijepodne, moraš nam još nešto objasniti.˝ ˝Vidimo se onda˝, pozdravila sam ih i utonula u san.
***
Kad sam se probudila Madam Pomfrey mi je dala neke tablete i otpustila me iz bolnice. Na putu u kabinet srela sam Violet i Annu. Pozvala sam ih unutra i pitala:˝Što vam treba objasniti?˝ ˝Zanima nas kako si upoznala Malfoya kad nisi išla u Hogwarts?˝, rekla je Violet. Postavile su mi prilično razumno pitanje, na koje sam morala odgovoriti.˝Bilo je to negdje pred kraj ljetnih praznika prije početka 5. godine. Ujak me ostavio u Zakutnoj ulici da si kupim sve potrepštine za slijedeću školsku godinu. Baš kad sam izašla iz Krasopisa i Bugačice, punih ruku, u mene se zaletio plavokosi dječak. Kao ispriku ponudio mi je da odemo na piće, nisam ga poznavala, ali sam pristala. Kad smo sjeli rekao mi je da se zove Draco, da ide u Hogwarts i da ima isto godina kao i ja. Tada mi se činio drag. Razgovarali smo, razmijenili adrese, popili piće do kraja, a zatim se rastali jer sam ja još morala kupiti novu pelerinu. Pri povratku iz trgovine gospođe Malkin odlučila sam još jednom otići u Krasopis i Bugačicu jer sam u izlogu vidjela Metloboj kroz stoljeća. Ušla sam u trgovinu i zatekla Draca kako nekoj djevojčici govori da je prljava mutnjakuša. Zaprepašteno sam ga pogledala i izjurila iz trgovine, krenuo je za mnom ali ga je na vratima trgovine zaustavio otac. Eto, tako sam ja upoznala Malfoya, od tada mi šalje pisma.˝, završila sam s pričom, a kad sam pogledala Violet vidjela sam da plače. ˝Zašto plačeš? Jesam nešto krivo rekla?˝, pitala sam zbunjeno. ˝Ne, nisi ništa krivo rekla…˝, odgovorila je tiho. ˝Pa zašto onda plačeš?˝, pitala ju je Anna. ˝Plačem zato što…ja sam bila ta uplakana djevojčica koju je Malfoy nazvao mutnjakušom.˝, rekla je Violet tužnim glasom. ˝Sorry, nisam znala˝, ispričala sam se, a ona je rekla da nema veze. Kako bi prekinula neugodnu šutnju Anna je rekla:˝Što kažete da nas 3 večeras malo pronjuškamo?˝ ˝Dobra ideja, nađemo se u 22h kod Debele dame.˝, rekla sam ja. Violet se složila. A Anna je rekla:˝Vidimo se onda ajd bok.˝ ˝Bok.˝, pozdravila sam ih i utonula u san.

TO BE CONTINUED...

|| ...komentiraj... || 14 || ...printaj... || ...#... ||

četvrtak, 11.01.2007.

Smrtonoša-nastavak prošlog posta

Jedina osoba koja bi mi mogla napraviti tako nešto bio je Malfoy. Njemu sam se uvijek sviđala, od trenutka kad smo se upoznali u Zakutnoj ulici. Od tada pa ni do kraja sedme godine nije me puštao na miru, a kada je saznao da hodam s Harryem poludio je…Nakon ovakvog razmišljanja sama sam sebi rekla:˝Chloe, spusti se na zemlju, Malfoy se ni u snu ne bi vratio u Hogwarts nakon Dumbledhoreova ubojstva.˝ Odlučila sam malo prošetati dvorcem, da razbistrim um. Ponovno sam besciljno lutala dvorcem koji nisam baš dobro poznavala. Našla sam se u nekom hodniku na čijem su kraju bila vrata, krenula sam prema njima, iznenada sam iza sebe začula glas:˝Očekivao sam te večeras.˝ Okrenula sam se na peti. Iako ga nisam vidjela gotovo 5 godina odmah sam prepoznala tu blijedo plavu kosu i prodorne sivo-plave oči. ˝Malfoy? Draco?˝, pitala sam zbunjeno i tiho. ˝Glavom i bradom.˝, rekao je. ˝Što ti radiš ovdje?˝, pitala sam ga, ali ovaj put malo glasnije i hrabrije. ˝Još uvijek si zgodna.˝, rekao mi je. ˝A ti si još uvijek kreten!˝, odbrusila sam mu, pritom sam lagano izvlačila štapić iz pelerine. Nasmiješio se. Nikada nisam voljela taj njegov cerek. Počela sam polako podizati štapić, a on mi je rekao:˝Spusti taj štapić Chloe, ne želim te ozlijediti, ali ako tako nastaviš bit ću prisiljen.˝ Namjerno nisam spustila štapić, a zatim sam mu rekla:˝Već si me ozlijedio, zar si zaboravio?!˝, pritom sam mu pokazala posječenu ruku. ˝To sam napravio zbog Pansy, mislim da si dobro prošla, ona je htjela da te ubijem. Da mi nije prijetila da će svima reći gdje se skrivam ne bih ti to ni napravio.˝, rekao je. ˝OK, nisi htio. A sad mi, molim te, reci što ti, dovraga, radiš ovdje?!˝, vikala sam. ˝Sad sam ti rekao. Ali obavljanje posla za Pansy ima i dobrih strana. Napokon sam te uspio vidjeti.˝, rekao je i počeo mi se približavati. ˝Draco, ne seri!! Ako te Voldemort poslao da me ubiješ onda mi to reci!˝, opet sam vikala. ˝Ja tebe nikada ne bih ubio, iako bih mogao ubiti onog tvog savršenog dečka Pottera!˝, sada je on vikao na mene. ˝Harrya izostavi iz ovog razgovora Malfoy, ja volim njega , a ne tebe!˝, rekla sam mu prkosno. ˝Kako hoćeš˝, rekao je, zamahnuo štapićem i nestao, a ja sam odteturala u kabinet razmišljajući trebam li za ovo reći Harryu ili ne.

|| ...komentiraj... || 5 || ...printaj... || ...#... ||

utorak, 09.01.2007.

Kišni dan...

Vani je padala kiša, a ja sam besciljno lutala hodnicima dvorca, čavrljala s Peevsom i pomagala mu da pokupi sve smrdobombice koje je nekoliko sati ranije bacio(morao ih je pokupiti jer mu je ravnateljica zaprijetila da će ga istjerati iz dvorca) Odjednom sam ćula buku, nešto poput razbijanja tanjura, i smijeh. Činilo mi se da buka dolazi iz kuhinje, tamo sam otrčala i naišla na 5 Slytherina koji su se uz glasan smijeh gađali hranom. Nisu me primijetili. Pogledala sam oko sebe i vidjela hrpu kućnih vilenjaka koje je netko očito zaveza čarolijom Incarceus. Protučarolijom sam odvezala vilenjake i dala im znak da budu tiho. Zatim sam uperila štapić u Slytherine i viknula:˝Expelliarmus!˝ Štapići i hrana su im ispali iz ruku i srušili su se na pod. Tada je Pansy Parkinson ustala i rekla mi:˝Vidi koga imamo ovdje…, Chloe Lupin, tko bi rekao da si ti čistokrvna, meni izgledaš kao neka mutnjakuša.˝ To je bila kap koja je prelila čašu. Sve sam ih otjerala u kut osim Pansy. Uperila sam joj štapić u glavu i rekla:˝Nisi mi se trebala zamjeriti Parkinsonice!˝ ˝Ti to meni prijetiš, glupačo?!˝, pitala me umišljeno. Onda mi je stvarno bilo dosta. ˝Silencio!!˝, zagrmjela sam, a zatim sam joj rekla:˝Kao prvo, nas dvije nismo na ti, ja sam za tebe gospođica ili asistentica Lupin, a kao drugo u stanju sam pretvoriti te u KRAVU, zato se drži podalje od mene!!˝ Okrenula sam se i začula pljesak, tek sam tada primijetila da me je svo to vrijeme promatrala hrpa Griffyndora između kojih se progurala ravnateljica McGonagall i rekla:˝Odlično gospođice Lupin, ova petorka će sutra navečer kod vas odrađivati kaznu, a ako se ne pojave slobodno se obratite meni!˝
***
Pri izlasku iz kuhinje mnogi učenici su mi pljeskali, meni nije bilo do veselja, u glavi mi je odzvanjao Pansyn glas:˝Izgledaš kao neka mutnjakuša…˝ Trebalo mi je nešto što će me opustiti, pa sam se odlučila za toplu kupku. Bila sam toliko umorna da sam zaspala u kadi, a probudila me oštra bol u desnoj ruci na kojoj se stvorila velika posjekotina koja je gadno krvarila. U žurbi sam se obukla i otišla do Madam Pomfrey koja mi je rekla da je posjekotina nastala čarolijom Sectusempra. Na putu do mog kabineta srela sam Annu koja je odmah primijetila moju ruku u zavoju i rekla:˝Ta glupača Pansy, sad ti se osvećuje za ono u kuhinji!˝ ˝Nisam baš sigurna, nije ona dovoljno hrabra, još ćemo vidjeti, laku noć.˝, odgovorila sam joj i uputila se u kabinet. Bilo je tek 22h, dvorac je bio pust, a ja nisam mogla spavati, stalno sam razmišljala o napadaču. Parkinsonica je najlogičniji krivac, ali nije ona dovoljno hrabra za tako nešto. Još mi je samo jedna osoba pala na pamet…

|| ...komentiraj... || 8 || ...printaj... || ...#... ||

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

LIKOVI